KOLUMNA:Ožiljci

Čitajte najnoviju kolumnu profesorice književnosti i novinarke PinkM-a Željke Mirković.

KOLUMNA:Ožiljci
FOTO: Danilo Perišić

Znaju godinama da miruju, prosto da zaboraviš da ih posjeduješ. Vole da se ušuškaju, povuku u svoje kalupe. Ipak, promjena vremena ih aktivira. Probuđeni iz dubokog sna bivaju vlo nezgodni. Jedan po jedan se proteže. Reže, stenju, čupaju se između sebe. Ne znaš iz koga ćoška ti puca. Prvo se oglašavaju oni koje si zadobio u nekoj dječijoj ludoriji. Pao sa trešnje, nevješto se stropoštao sa zida, iz mraka te nabole vile, pala ti saksija na glavu… poljubila te rođaka i ostavila krater na licu.

Ne batrgaj se uzalud. Vremenska prognoza mora odraditi svoje. Sudeći po najavama ovaj mjesec si najebao. Kiša i susnježica će te rasturiti. Otkud snijeg u avgustu? Izgleda da je i onaj gore digao ruke. Riješio je da malo pobrka lončiće. Smučilo mu se da se pridržava pravila. Malo se poigrao sa godišnjim dobima. Nije zima kad pada snijeg… zima je kada udari žaropek. Hajde, doskoči mu ako možeš.

Iako je napolju četrdeset stepeni, trese te groznica. Ne pomažu sva ćebad koju navaljuješ na sebe. Ni čuveni babin vuneni guber ne čini magiju. Od gomile prekrivača bole te kosti. Zima ne jenjava.

Neophodno se prilagoditi na novonastalu situaciju. Ne ide ti to baš najbolje.
Potrebno im je doskočiti. Ali kako? Baba te učila da domaća loza liječi svaku bolest. Ponekad je znala da je sipa i u oči kada joj se navuče mrak. Alkohol bi ubrzo donosio svjetlost i vraćao bistrinu mutnom oku. Ako alkohol ne bi pomogao, sipala bi sok od limuna. Vitamin C bi je dizao iz mrtvih. -Sine, ne gledaj šta baba radi. Babine oči su se nagledale svega. Ovo tvoje oko ne bi podnijelo- obraćala bi se sa smješkom.

Posluša ti babu. Ko zna zašto je to dobro. Umjesto loze i limuna ti u oko nali kamilicu. Tvoje oči nikada nisu imale bistrinu babinih. Kamilica ti pomuti vid… navuče dioptriju. Ipak, ne odreče se loze u potpunosti. Redovno poče utrljavati brlju na kožu. Pokuša duboke brazde da iscijeliš čarobnim napitkom.

Tamo gdje boli, nalij rakiju. Stari štreber pretjera u primjeni gradiva. Napravi još veći posao sebi. Obloge od domaće loze oživješe, naočigled zarasle ožiljke. Loza izaziva osip, osip svrab. Drljaš to mjesto sve dok krv ne zapiša. Zarasla rana raskezi se u svojoj punoći. Traži pažnju. Pretvara se u krastu.Krasti se umiljavaš kantarionovim uljem. Hraniš je svakodnevno dok ne odluči da te napusti. Svjež ožiljak ponovo čeka neku novu promjenu vremena… spreman da te podsjeti da ga se tek tako ne možeš ratosiljati.

Da ga ne bi gledao umotavaš ruku zavojem. Dobro te je koštala krađa komšijskih trešanja. Pulsira kučkin sin ispod platana, traži svjetlost. Ne da ti mira. Reži on, režiš ti. Ko će biti glasniji.

Taman kada ti se učini da si uspavao ove što dobi na nekom bojnom polju djetinjstava, oglasiše se nevidlljivi. Kao grom iz vedra neba udari munja po sred utrobe. Poremeti balans… ispretura sve organe. Želudac dođe pod grlo, srce ode u petu, crijeva se zavezaše ispod rebara u čvor. Jezik zanemoća pred pometnjom koja najavi opsadno stanje.
Najebao si, brale! Hajde, junačino, isuči mač i udri! Šta je sa jezičinom od pola metra?! Uprala se! Ožeži! Ovo ti je jedinstvena prilika.

Jesi li kada gledao kako profesionalni mesar tranžira teleći but. Ko ti je kriv kad si vegetarijanac. Mesožderima je mnogo lakše da pojašu bol koji dolazi iz utrobe.

Udara mesar po komadu kao pomahnitao. Žuri mu se. Hoće da usluži stalne mušterije. Svi bi da što prije dobiju parče svježeg mesa. Oštri zubi noža gube se u krvavom mesištu. Tranžiraju ga do najsitnijih komada. To što si tražio šnicle, a dobio sitno isječeno meso, nikom ništa. Mesar Marko je nagluv, a voli da kasapi. Ko ti je kriv što nisi bio glasniji. Ubuduće znaš kako da izbjegneš sitne komade. Deri se iz mozga, dok ne ostaneš bez glasa. Sada ćuti i trpi. Za ručak nećeš spremiti što si naumio, nego što ti se da.
U svoj pometnji nauči jedno od zlatnih pravila… pričaj glasno da te niko ne čuje.
Nemoj biti na kraj srca. Ima i ožiljaka koji ti vrate vedrinu i osmjeh na lice. Duboka brazda na članku uvijek ti da krila.

Nastala je kod babe na selu. Htio si biti vrijedan. Uze gvozdene vile i umjesto plasta sijena, poplasti nogu.

Poteče krv u potocima. Baba sva usplahirana priđe spremna da ti zalijepi šamarčinu. Opet si zajebao stvar.

-Šta je bilo, baksuze?! – vriskala je baba.
-Skočile vile na mene!
-Ma, šta pričaš?! – unese se baba .

Rapali ti maštu, pa objasni babi da si se dobro ispričao sa vilama.

Tu babi puče i onako krtak fitilj. Dobro te ispljeska, tako da ti na pamet nije padalo dugo da maštaš. Pređe ruke preko duboke udoline.

Osjeti miris pokošene trave i spokoj.

Nebo se razvedri. Dobra vijest za meteoropate. Odahnu, prošlo je… I tako, do nove promjene vremena.

Prigrlite ožiljke. Pustite ih neka pričaju. Nije baš svako srećnik da ih ima toliko. Slobodno ih pomazite. Tu su sa razlogom da ukažu da sve što boli ima svoje čari.

sah

AUTOR: Željka Mirković

POVEZANI ČLANCI

Responsive Menu Clicked Image