KOLUMNA: Alchajmer ili sreća

Čitajte najnoviju kolumnu profesorice književnosti i novinarke PinkM-a Željke Mirković.

KOLUMNA: Alchajmer ili sreća
FOTO: Danilo Perišić

Sin ga je doveo prije pet godina u starački dom. Bio je blijed, teško se kretao. Nije više  mogao da se stara o sebi. Danima bi sjedjeo sam i zurio u jednu tačku. Obilazile su ga komšije, ali i to se prorijedi. Nije ih više prepoznavao. Dom se ispostavi kao jedino utočište za senilnog starca.

Dugo mu je trebalo da se navikne na sve te ljude koji su radoznalo piždrili u njega. Bježao je od znatiželjnih pogleda, pitanja. Bilo je tu i žučnih rasprava. Obrčuna prsa u prsa.  Ipak, jutro je nudilo zaborav.

Jesu li i tebe odbacili stari? Izanđao si, matori! Kome treba stara raga. Dok si titrao oko dupeta bio si omiljeni tatica. Sada kada ne možeš preći peko praga – sikter! Lijepo te bogami ispratiše. Sin ni suzu da pusti za starim magarcem. E, moja starosti, šta si dočekala!

Sjaši mi sa mrtvog života! Ne želim da se pravdam nikome. Ne znam kako da zadovoljim tvoju radoznalost, ali ja sam srećan čovjek. Nemoć i starost idu ruku pod ruku. Neophodno je da pratiš ritam. Kada savladaš početne korake onda je lako. Plešeš kao lud.

Šta bulazniš, nesrećniče! Kakav ritam i koraci. Jedva se vlačiš. Treba ti cijeli dan da pređeš iz prostorije u prostoriju. Zašto ne priznaš kapitulaciju?! Mene su moji kao pseto ostavili. Uzeli su mi sve što sam godinama sticao. Rasparčali su imanje podijelili, prodali, prokockali… Ko će ga znati više. Ostavili su me na milost i nemilost brkatim debelim sestrama. Muka mi je od ove farse. Zašto sam se razmnožavao? Da bih pod starost gledao hoće li se neko smilovati da mi da jebenu čašu vode. E, moj Pero, kako si ti najebao! Niko te više i ne shvata ozbiljno. Ako dva puta ponoviš istu stvar zaglajzao si. Čika Alchajmer ti je došao u posjetu. Neće skoro kući. Dobro mu je ovdje. Odomaćio se. Jede sive moždane ćelije i pravi rupe u glavi. Doskočiću mu šarenim pilulama. Ali, zajeban je to igrač. Čisti sve pred sobom ostavljajući pustoš.

Ne pričaj gluposti. Sve vidiš crno. Zašto si tako očajan?! Kakav Alchajmer?! Kako izgleda? Još nisam imao čast da ga upoznam. Vidi, šta imam? Iz džepa izvadi tablete. Šeretski se nasmija.

Ne pijem ove gluposti. Stavim pod jezik, pa ispljunem. Neki dan sam dao golubovima da pozoblju.  Svi se otegoše. Nijedan više ne bi kadar da se vine u nebo. Eto, tako, nije Mitar lud.

Najednom, blagi izraz lica prekri panika.

Ko si ti? Zašto me tako gledaš mrko? Strah me je od tebe. Gdje smo? Ne znam put. Ko je ugasio svjetlo?

Nasta prekid filma. Kao da gumicom bi izbrisano sve prethodno rečeno.

Pero se strese. Ne bi mu jasno otkud poznaje ovog čovjeka. Moj put je tamo. Nije, nego tamo. Okretao se lijevo-desno. Gdje su vrata? Udari glavom o zid. Zapiša krv iz tintare.

Ti si kriv! Ti se me napao – unezvjereno je vikao put Mitra. Mitar ga je gledao nezainteresovano. Pažnju mu privukoše poluošamućeni golubovi. Gegali su se kao pijani. Zalijetali  se jedan put drugog. Dreka ubrzo nesta. Dobiše dozu tableta. Pero se kontuzova. Mitar svoju dozu dade golubovima. Neka, neka se oni truju.

Ujutru se već nisu poznavali. Gledali su se ispod oka, sa dosta nepovjerenja. Režali su  jedan put drugog. Slijedilo bi upoznavanje. Nova imena i  uloge čekala su na njih.

Šta je bila istina a šta uobrazilja? Pera je redovno posjećivala porodica. Nije ih prepoznavao. Odlazili bi utučeni. Mitra, pak niko nije obilazio. Ipak, u tuđim posjetama tražio je svoje najbliže. Bio je neopisivo srećan kada bi vidio djecu. Ljubio ih je u glavu, donosio im  jabuke i lješnike. Ljudi su ga gledali zbunjeno. Pristajali su da bar za trenutak budu dio priče koja mu je nedostajala. Ipak, Alchajmer ih uvjeri u suprotno. Pero se stalno žalio kako je odbačen. Kako ga niko ne posjećuje. Mitar je, pak  bio zadovoljan pažnjom svojih najmilijih.

Čudan bješe njihov svijet sazdan od fragmenata. Znali su da uživaju da plaču, smiju se poput djece. Voljeli su ludo ali kratko… Neobična ljubavna priča desi se sa babom Ljeposavom. Utrkivali su se da zadobiju njenu naklonost. Mitar je bio romantik. Često bi joj recitovao stihove. Pero, stara sirovina, nikada nije znao sa ženama. Baba pade na grubost gorštaka. Voljela je otresite muškarce. Ali, ljubav ne potraja dugo. Mitar se već ujutru nije sjećao ničega. Ljeposava mu žestoko zamjeri. Stari magarc, poigrao se sa njenim srcem. Bitanga, pravi se da je ne poznaje.  Neće valjda Mitar sada pod stare dane da joj soli pamet. Oštro ga je gledala ispod oka. Mitar pobježe od pogleda punog prezira. Ne bi mu jasan gnjev koji ga preplavi. Ko je ova žena? Bi mu odnekud poznata…

Jurnu put vrata na svjež vazduh. Miris behara ga zapahnu. Obuze ga melanholija. Sjede na klupu i zagleda se u daljinu. Iz razmišljanja ga prenu uspaničena sestra.

             – Otkud ovoliko golubova u našem dvorištu. Doktor kaže da su oboljeli. Napala ih je opasna bolest. Ne mogu da polete, jedva se kreću. Kao da su pijani – vikala je više za sebe. Iš…iš… šta mi se motaš oko nogu.

Mitar se kurvinski osmjehnu. Sad je bio sasvim siguran da njegov eksperiment radi. Alchajmer je ostao zarobljen u tijelu golubova. Opak je taj čičica… Izvuče iz džepa večernju dozu pilula… počasti golubove kao i obično.

Zašto  ne letite? Letite, letite! – vikao je kao lud. Ptice su ga gledale opijeno. Pokušao je da im pomogne da uzlete. Uzalud, zaklepetale bi krilima i kao pokošene padale na zemlju. Ništa mu ne bi jasno… Kako ptica ne može da leti? Okretao se okolo tražeći odgovor. U pomoć mu pritrča Pero.

– Krila su im se pokvarila – vikao je Pero. Sada ću da ih popravim. Vidi, proradila su! Lete!

– Ne lete! Ne bulazni gluposti – vikao je Mitar.

I tako, jutro će donijeti novu spoznaju. Ko zna kakve ih uloge čekaju. Ko će biti Mitar, a ko Pero?  Koji Mitar? Ko je Pero? Ko su oni? Odakle poznajem te ljude?

– Uh… opet sam loše sanjao – skoči čovjek kao oparen iz kreveta. Poletje ka prozoru. Falilo mu je vazduha. Disao je isprekidano. Polako, ovo je samo ružan san – ohrabrivao je sebe. Dok se borio za vazduh sa krova zgrade zastrca ga izmet od goluba. Strese se od straha. Sve mu to bi odnekud poznato. Bio je uvjeren da je ovo neki znak. Alchajmer ili sreća?! Osta u nedoumici.

 

sah

AUTOR: PinkM

POVEZANI ČLANCI

Responsive Menu Clicked Image